[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 02(76)     Subotica, veljača (februar) 2001.  

CARITAS

IZ DNEVNIKA JEDNOG VOLONTERA

BOŽIĆ U MOM SRCU

Materice su bile, čini mi se. Obitelj je bila na okupu kod astala na nediljnoj užni. Divan se povo o kolačima koje toliko volimo peć a još više ist za božićne blagdane, koji su se bližili. Kad smo se sračunali, vidili smo da to zdravo tušta košta i da to ne mož svako sebi priuštit. POšto su niki članovi moje obitelji pomalo aktivni u župnom Caritasu, sinila nam je ideja da naše starije i siromašnije članove župne zajednice obradujemo skromnim kolačima za Božić. Predlog je dat na razmatranje na prvom sledećem sastanku volontera Caritasa i oma je bio oberučki privaćen. Posli nikoliko dana već smo svi pekli kolače.

Došo je i badnji dan. Skupili smo se s punim tanjirima fini kolača, a dobro pridpraznično veselje jasno se vidilo na našim licima. U takom raspoloženju krenili smo do naši ”anđela”. Šta da vam divanim kako je to izgledalo! Svi su bili zdravo iznenađeni, niki to čak nisu ni skrivali. Trevila se i po koja suza radosnica, ali učinak je bio neponovljiv. Ni nama volonterima nije bilo sedno, i nama su se grla stezala, a srce igralo od radosti. Vidili smo da su i oni zadovoljni. Na prvi dan Božića uz čestitke razminjivali smo iskustva od prijašnjeg dana. U mojoj obitelji ovog Božića su se kolači ili uz posebno zadovoljstvo, a ja sam svatila da će ovaj Božić zacigurno ostat jedan od najlipči u mom srcu.

Volonter Caritasa

Iz Papinih riječi uz molitvu Anđelova pozdravljenja u nedjelju 7. siječnja 2001.

GODINA DRAGOVOLJSTVA

Danas osjećam dužnost ponoviti najsrdačniju zahvalnost osobito dragovoljcima, koji su ovdje u Rimu, u Jeruzalemu i u tolikim drugim svetištima i bazilikama, ciljevima mnogih hodočasnika, pružili svoje gostoljubive usluge. Činim to obraćajući se vama, predragi dragovoljci, koji ste upravo završili sudjelovanje u euharistijskom slavlju u vatikanskoj bazilici, koje je predvodio kardinal Roger Etchegaray, predsjednik Odbora Velikoga jubileja godine 2000. U vama, predraga braćo i sestre, vidim gotovo sedamdeset tisuća dragovoljaca, mladih i odraslih iz tolikih zemalja, koji su u tijeku Jubilejske godine došli u ovaj grad apostola pružiti svoje usluge hodočasnicima Svete godine. Vjerni geslu koje ste napisali na svoje odore: ”Stranac bijah, i primiste me” (Mt 25,35), pratili ste tisuće osoba prema Svetim vratima patrijarhalne bazilike. Tako ste bili vješti vođe, brižni pomagači, povlašteni svjedoci čudesa Božjih, iskusivši istinitost riječi Gospodina Isusa koji reče: ”Blaženije je davati nego primati” (Dj 20,35). U ime svih hodočasnika Papa vam izriče zahvalnost! I želi vam da vam proživljeno iskustvo bude dragocjeno: vraćajući se svojim kućama, sačuvajte u srcu jubilejske trenutke u kojima ste sudjelovali i prenesite u svakidašnji život stav ”dragovoljca” koji će učiniti da u svakoj osobi kojoj se približite prepoznate brata kojega treba ljubiti i poslužiti mu i koji će vas poticati da postanete, u ovom novom tisućljeću koje započinje, graditeljima civilizacije ljubavi.

Dvije tisuće i prva godina proglašena je od Ujedinjenih naroda Međunarodnom godinom dragovoljstva: u vama želim potom pozdraviti i ohrabriti sve dragovoljce u svijetu, muškarce i žene, koji besplatno daruju dio svoga vremena mnogovrsnim oblicima bratske solidarnosti za promicanje odgoja ljudske osobe, osobito bliskošću najsiromašnijima i svima koji trpe materijalno i duhovno. Volonterstvo je, u svim svojim oblicima, ponajprije pitanje srca; srca koje se zna otvoriti potrebama braće, prepoznajući u njima najviše ljudsko dostojanstvo, u kojemu se odražava sama veličina Božja, slici po kojoj je stvoreno svako ljudsko biće (usp. Iv 1,27; Mt 25,40). Predragi dragovoljci, povjerimo svaki vaš dobar prijedlog Mariji s molitvom Anđelova pozdravljenja. /IKA/

EKUMENIZAM – Uređuje: Jakob Pfeifer

Papina opća audijencija u srijedu 29. studenoga 2000.

”VJERA, NADA I LJUBAV U PERSPEKTIVI MEĐURELIGIJSKOG DIJALOGA”

(nastavak)

3. Određeni oblik vjere otvara se dakle u zazivanju Boga također kad je njegovo lice ”nepoznato” (Dj 17,23). Cijelo čovječanstvo teži k istinskom klanjanju Bogu i bratskom zajedništvu ljudi pod djelovanjem ”Duha istine koji djeluje i preko vidljivih granica Otajstvenog Tijela” Kristova (Redemptor hominis, 6). Sveti Irenej glede toga podsjeća da su četiri saveza koje je Bog sklopio s ljudima: u Adamu, u Noi, u Mojsiju i u Isusu Kristu (usp. Adversus haereses, 3,11,8). Prva tri, idealno protegnuta prema punini Kristovoj, započinju dijalog Boga s njegovim stvorovima, susret otkrivanja i ljubavi, prosvjetljenja i milosti koje Sin sabire u jedinstvo, zapečaćuje u istini i vodi k savršenstvu.

4. U tom svjetlu vjera svih naroda izbija u nadi. Ona još nije prosvijetljena puninom objave, koja je stavlja u odnos prema božanskim obećanjima i čini je ”teološkom” krepošću. Ipak svete knjige raznih religija otvaraju se nadi ukoliko uključuje obzor božanskog zajedništva, naznačuju povijesni cilj očišćenja i spasenja, promiče traženje istine i brane vrijednosti života, u svetosti i pravednosti, u miru i slobodi. S tom dubokom težnjom, otpornom i usred proturječja, religiozno iskustvo otvara ljude božanskom daru djelatne ljubavi i njezinim zahtjevima. U to se obzorje smješta međureligijski dijalog za koji nas je II. vatikanski koncil ohrabrio (usp. Nostra aetate, 2). Taj se dijalog očituje u zajedničkom zauzimanju svih vjernika za pravdu, solidarnost i mir. Izražava se u uljudbenim odnosima koji siju sjeme idealnosti i transcendencije u često jalova tla politike, ekonomije i društvenog života. Pronalazi pravi trenutak religijskom dijalogu, u koji kršćani unose cjelovito svjedočenje vjere u Krista, jedinoga Spasitelja svijeta. Po istoj vjeri oni su svjesni da hod prema punini istine (usp. Iv 16,13) zahtijeva ponizno slušanje da bi se shvatila i cijenila svaka zraka svjetlosti, koja je uvijek plod Kristova Duha, s koje god strane došla.

5. ”Poslanje je Crkve učiniti da raste Kraljevstvo Gospodina našega i njegova Krista kojemu služi. Dio te zadaće sastoji se u priznanju da se početnu stvarnost toga Kraljevstva može naći i izvan granica Crkve, na primjer, u srcima sljedbenika drugih vjerskih baština, u mjeri u kojoj žive evanđeoske vrijednosti i ostaju otvoreni djelovanju Duha” (Papinsko vijeće za međureligijski dijalog i Kongregacija za evangelizaciju naroda, Dijalog i navještaj, 35). To vrijedi osobito – kako nam je pokazao II. vatikanski koncil u izjavi Nostra Aetate – za jednobožačke religije, židovstvo i islam. S tim duhom u buli za početak Jubilejske godine izrazio sam ovu želju: ”Neka Jubilej bude poticaj daljnjem koraku u uzajamnom dijalogu sve dok si jednog dana svi zajedno – židovi, kršćani i muslimani – ne izmijenimo u Jeruzalemu pozdrav mira” (Incarnationis mysterium, 2).


Izrada: [Tipp-Topp System]