[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 03(77)     Subotica, ozujak (mart) 2001.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Možemo li kazati da su Bunjevci nacija?

Dobro je poznato da je među Bunjevcima i Šokcima bilo razmjerno malo školovanih ljudi. Od onih koji su bili školovani (liječnici, pravnici, veterinari, inženjeri, učitelji, svećenici) neki su o sebi govorili da su Bunjevci ili Šokci, ali su se mnogi od njih smatrali Mađarima. Svi su oni čitali mađarske novine. Novine na ”ilirskom”, ”bunjevačkom” jeziku jedva su imale čitalačke publike. Od pojave biskupa Ivana Antunovića sve je češća pojava da se u redovima svećenika, pa i drugih intelektualaca, sve otvorenije govori o tome što su po narodnosti Bunjevci i Šokci.

Nitko nije silio Subotičane da svoje novine prozovu ”Hrvatska riječ”

U svakom slučaju, oni Bunjevci i Šokci koji su ostali u starom kraju, ili žive u Bosni i Hercegovini, znadu da su Bunjevci, i ponosni su na to što su Šokci, pa su ipak svi po narodnosti Hrvati. Tako je i u dijelu Bačke koja je u sastavu Savezne Republike Jugoslavije. Vremena su drugačija. Bunjevci i Šokci u Bačkoj nemaju ni jednoga svećenika ili časnu sestru koja bi o sebi rekla da je bunjevačke ili šokačke nacije. Među bunjevačkim i šokačkim intelektualcima se jedva koji nađe koji bi Bunjevce smatrao posebnom nacijom. Većina bunjevačke i šokačke inteligencije je hrvatski opredijeljena. Hrvatska je svijest vodila Blaška Rajića kad je tražio pripojenje Bačke Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta je svijest bila u svim uglednim bačkim Hrvatima sve do Drugog svjetskog rata. Bila je među Subotičanima i onda kad su Subotičke novine prozvali ”Hrvatska riječ” i kad su poslije Drugog svjetskog rata imali u gimnaziji razred s hrvatskim nastavnim jezikom.

Što je Dušan Popović rekao za Bunjevce?

Subotički novinar Josip Šokčić je zastupao tezu da su Bunjevci posebna nacija. Bilo je čak i takvih Bunjevaca koji su tvrdili da Bunjevci nisu Slaveni. Pred Drugi svjetski rat, među onima koji su tvrdili da su Bunjevci posebna nacija, bilo je dosta mađarski opredijeljenih. Šokčić je razgovarao o toj temi s uglednim sveučilišnim profesorom. U Nevenu od 10. studenog 1939. godine čitamo kako je Šokčiću govorio profesor dr. Dušan Popović: ”U vašim redovima, upravo među onima koji tobože čuvaju bunjevačko ime od propasti i ne žele da postanu Hrvati, ima velik broj onih koji se ne osjećaju Slavenima. Hoću reći: ovi Mađaroni nalaze se na vašoj strani. 'Bunjevci' su još uvijek ona nacionalno nesvjesna masa, koja ne misli o svojoj nacionalnoj pripadnosti. 'Hrvati' su oni koji bi se mogli nazvati probuđenim Bunjevcima... Pred historijom vi ćete biti smiješni, a bit ćete u isto vrijeme ljudi koji su iz partijskih razloga htjeli spriječiti jednu neminovnu stvar. Ovaj historijski proces niko ne može da zaustavi. I dobro je tako. Svi ste, brate, Hrvati! A što ste, do đavola, ako niste to?”

Što su ugledni Bunjevci govorili o svojoj narodnosti?

Blaško Rajić

23. travnja 1939. godine rekao je u Zagrebu Na čelu 50 delegata bačkih Bunjevaca i Šokaca u Zagrebu 23. travnja 1939. godine rekao je: ”Bunjevci i Šokci u Bačkoj... priznaju se za česti i uda onoga naroda koji živi u Međimurju, u Zagorju, u Lici pod Velebitom, na Hrvatskom Primorju, koji s nama isti jezik govori, najvećim dijelom istu vjeru ispovijeda, odgojen na grudima iste kulture, iz koje je ustao Ante Starčević i Stjepan Radić. Priznajemo se za česti hrvatskoga naroda, s kojim želimo dijeliti sudbinu u borbi i pregaranju za sve, što je Bog svakom narodu namijenio za čestiti, sretan i pravedan narodni život...» Hrvatski dnevnik od 24. travnja 1939.

Blaško Rajić

Na akademiji upriličenoj za obljetnicu odcjepljenja Subotice od Mađarske, 10. studenoga 1939. rekao je Blaško Rajić: šIzrekli smo nebrojeno puta jasno i glasno i to su svi morali čuti, da smo mi Bunjevci članovi hrvatskoga naroda... Ne samo voljom, već i svim silama nastojat ćemo da... svi mi Bunjevci ostanemo, što smo od iskona bili, Hrvati Bunjevci u sklopu današnje države...» Zagrebačke novosti od 11. studenog 1939.

Josip Đido Vuković

Na istoj akademiji, 10. studenoga 1939. rekao je Josip Đido Vuković: šDa nije bilo Bunjevaca i Šokaca ovdje, sjeverna granica Jugoslavije ne bi bila tu. Nama Bunjevcima Hrvatima može se zahvaliti, što postoji Vojvodina u sklopu naše državne zajednice.»

Blaško Rajić je tražio hrvatske škole za Bunjevce

U Subotičkim novinama broj 2 iz 1940. godine čitamo: šBunjevački i šokački Hrvati... su ponovno javno očitovali svoju hrvatsku svijest na Razgovoru Subotičke matice 7. siječnja 1940. godine kojem je prisustvovao i ministar dr. Josip Torbar kao izaslanik dr. Vladimira Mačeka. Blaško Rajić je energično odbio sve napadaje raznih političkih špekulanata na bunjevačke i šokačke Hrvate...tražio je za Bunjevce i Šokce hrvatske škole, na koje imamo pravo kao Hrvati.»

Blaško Rajić

Na izjavu ing. Nikole Bešlića, ministra, u Subotici 12. rujna 1939. godine: šBunjevci nisu ni Srbi, ni Hrvati već su kao Bunjevci Jugoslaveni...Bunjevci neka samo i dalje ostanu Bunjevci...» (Neven l5. rujna 1939.) odgovorili su Blaško Rajić i Đido Vuković 13. rujna 1939. u brzojavu predsjedniku vlade Dragiši Cvetkoviću: šProtiv ove njegove izjave odlučno prosvjedujemo, jer Bunjevci su bili i ostaju ono pt jesu, samo Hrvati».

Ive Prćić

šHoćemo da taj dan (10. studenoga) bude ozbiljna opomena svim nosiocima slavenske misli u našoj državnoj zajednici, da tko neće da prizna hrvatstvo Bunjevaca, taj je neprijatelj integriteta državne cjeline». Zagrebačke novosti od 11. studenog 1939.

Što je Blaško Rajić po narodnosti?

Ovako je govorio 14. travnja 1940. u Zagrebu: šBraćo Hrvati u hrvatskoj domovini, poručujemo vam, pozdravljamo vas, da znadete damo i mi sinovi Bačke isto što i vi: Hrvati oduvijek, Hrvati do vijeka... Mi smo Hrvati... Svi trebaju znati, da su bačke krajeve ovoj državi spasili samo bački Hrvati. Kada se krojila sjeverna granica ove države (Kraljevine SHS), tada smo baš mi, subotički Hrvati, nas 70.000 digli svoj glas i rekli da želimo zajednički život sa našom braćom...»

Aleksa Kokić je stihovima rekao tko su Bunjevci

šI nek dođu dani krvavi, teški i crni,

Oblaci makar će gusti čitavo nebo nam skriti,

I onda svi ćemo hrabro gromovnim glasom zborit:

Hrvati bili smo uvijek – Hrvati odsad biti!»

To je natpis s mramorne ploče koja je postavljena o 250. obljetnici bunjevačke seobe na zgradi Pučke kasine u Subotici.

Blaško Rajić je autoritet u koji je zagledan svaki bački Bunjevac i Šokac. U njega se zaklinju čak i oni koji se od Blaška Rajića razlikuju po tome što kažu da su Bunjevci, a govor su svoj zaboravili. Blaško Rajić je svećenik u Mađarskoj školovan. Znao je čijega je roda i kojega je jezika, premda je najradije govorio lijepom hrvatskom ikavicom. Na ovim stranicama su progovorila samo četvorica, dva ugledna svećenika i dva ugledna laika. Nisu usamljeni.


Izrada: [Tipp-Topp System]