[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 08(82)     Subotica, avgust 2001.  

KATOLIČKA CRKVA U SRJ

PALIJ BEOGRADSKOM NADBISKUPU I METROPOLITU

Sv. otac Ivan Pavao II. je 29. lipnja (juna) na Trgu sv. Petra u Rimu podijelio ”palij” koji su primili 36 nadbiskupa i metropolita. Među njima je bio i beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar.

Palij (lat. pallium – kabanica, plašt) uska je traka koja se nosi oko vrata, na prsima i na leđima. Ukrašen je sa šest crnih križića, a pričvršćuje se povrh liturgijskog ruha skupocjenom pribadačom s draguljima. Palij je simbol papinske vlasti, a papa ga daje nadbiskupima i metropolitima da tako obilježi njihovo učešće u svojoj vlasti. Kad se stavi oko vrata, palij ima oblik grčkog slova ipsilon – Y, što podsjeća na raspeće. Palij može nositi metropolita samo u svojoj metropoliji.

Imao sam sreću prisustvovati kod podjelivanja ovogodišnjih palija. Povorka u kojoj je bilo 200 biskupa i kardinala počela se približavati bazilici u 18 sati. Pred oltarom ih je dočekao sam Papa.

Iako je ova svečanost počela uz sjevanje munja i s hladnom kišom, ljudi su s nevjerojatnom strpljivošću stajali i pratili obrede. Svi smo bili potpuno mokri. Obredi su završili nakon tri sata a tada smo mi već bili suhi i nitko se nije razbolio. Doživljaj za pamćenje.

U velikoj dvorani Pavla VI. drugoga dana, 30. lipnja, sv. otac Ivan Pavao II. primio je nove metropolite i njihovu pratnju. Kako se Papa nije na vrijeme pojavio, neki mladići su ga počeli zvati: ”Veni Papa, veni Papa” – Dođi Papa, dođi Papa.” I tada je došao bijeli otac korakom ”puža” i sjeo na svoju jednostavnu stolicu. Nakon kraćeg govora pozdravio je na hrvatskom jeziku riječkog i beogradskog metropolitu i podijelio svoj apostolski blagoslov. Tada smo gromko zapljeskali. On nam je s svojim osmijehom i kretnjom ruke vraćao našu ljubav i pažnju.

Poslije svečanosti pogledali smo ”vatikanske vrtove” i baziliku sv. Petra. Zaustavili smo se ispred groba pape Ivana XXIII, u kojem počiva već 40 godina neraspadnuto tijelom. Iznad kipa sv. Petra primijetili sv. Ivana Boska. Pitali smo odkuda Ivan Bosko u crkvi sv. Petra i to nad samim Petrom. Odgovor je glasio: ”Sv. Ivan Bosko, koji je živio u 19. stoljeću, kao osnivač Salezijanaca i Kćeri Marije Pomoćnice te otac i učitelj mladeži, u jednom viđenju vidio je samoga sebe iznad sv. Petra. Kad je bio proglašen svecem, zaista je tamo i došao. Otud don Bosko u crkvi sv. Petra nad sv. Petrom...”

Ciril Zajec, salezijanac

LAĆARAK GRADI CRKVU

Laćarak, filijala župe Srijemska Mitrovica koja se već gotovo spojila s gradom, ima 18.000 stanovnika, među njima gotovo 900 katolika koji nemaju crkvu. Katolička crkva u Laćarku postojala je do prije dvadesetak godina, kada se srušila radi starosti i loše gradnje. Mnogi su vjernici katolici u Laćarku, i pored toga što su velika manjina u mjestu, kroz sve te godine održavali vezu sa svećenikom i Crkvom, te je bilo više pokušaja da sagrade crkvu, no nisu uspjeli dobiti dozvolu za gradnju. Protekle je godine na blagdan sv. Ane, zaštitnice stare crkve, služeno misno slavlje na otvorenom, na temeljima stare crkve. Tada je župnik pozvao sve vjernike da molitvom podrže nova nastojanja oko gradnje nove crkve. Molitve vjernika urodile su plodom, te su nakon tolikih godina dobivene potrebne dozvole za gradnju crkve.

Na ovogodišnje Anino u Laćarku je svečano misno slavlje predvodio pomoćni biskup đakovački i srijemski i generalni vikar za Srijem Đuro Gašparović, a koncelebrirali su dekan srijemskomitrovački i župnik u Rumi mons. Boško Radielović, grkokatolički župnik u Srijemskoj Mitrovici o. Stefan Pitka, srijemskomitrovački župnik Eduard Španović i župni vikar Krunoslav Đaković. Nakon mise u kojoj je sudjelovalo gotovo 300 vjernika, biskup je blagoslovio gradilište i kamen temeljac nove crkve.

Projekt nove crkve napravio je zemunski arhitekt dipl. ing. arh. Zdravko Žugaj sa suradnicima. Nova crkva bit će veličine 15x7m, a toranj visine 19m. Radove na izgradnji crkve preuzelo je građevinsko poduzeće ”Proleter” iz Srijemske Mitrovice, no puno će radova i truda uložiti i vjernici iz Srijemske Mitrovice i Laćarka. U nekim ekonomski boljim vremenima bilo je lakše graditi crkvu, ali tada nije bilo moguće dobiti dozvole. Sada, kada je gradnja počela, vjernici se nadaju da će uz Božju pomoć i pomoć svih ljudi dobre volje nova laćaračka crkva biti ove godine dovedena barem ”pod krov” te da će se u njoj moći redovito služiti misa i okupljati Crkva. /IKA/

BLAGOSLOVLJENA NOVA CRKVA U VAŠICI

”Puno je boli, strahova, neizvjesnosti i napora uloženo u ovu crkvicu koju sada gledate, podignutu Bogu na slavu, sv. Ivanu Krstitelju na čast i našim dušama na korist” – samo je dio dobrodošlice biskupu mons. Đuri Gašparoviću, koji je svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 2001. blagoslovio novu crkvicu u Vašici, na veliku radost sviju.

Sa mobom, kroz 55 radnih dana u onako toplom ljetu kao što je bilo 2000., od prvog zakopanog ašova za temelje do ”zalijevanja” krova baš na blagdan sv. Ivana Glavosjeka, crkvica je podignuta s velikim oduševljenjem. Radovali smo se svakom novom detalju koji je upotpunjavao konačni izgled da bi je završili potpuno do ovog blagoslova.

Zaista se obistinilo geslo sv. Benedikta: ”ora et labora” jer je to za nas jedno malo čudo jedinstva, sloge i efikasnosti. S malo sredstava, uz puno vjerničkog oduševljenja i svesrdne podrške, te moralne i materijalne pomoći o. biskupa Đure, kroz godinu dana zablistala je naša ”vašička ljepotica” za koju neki pravoslavni, prisutni na svečanosti blagoslova, rekoše: ”A kako ste samo mogli – ovo postići?”

Predsjedatelj misnog slavlja biskup mons. Đuro je na kraju pohvalio i zahvalio svima u usmenoj i pismenoj formi, a svečanu zahvalnicu uručio je Adiki i Jakobu Lukačeviću, dugogodišnjim domarima, zvonarima i brižnim čuvarima imovine i osobama koje su uz druge, majstore, pomagače i reduše, najviše uložile truda, brige i napora za podizanje crkvice.

Svi nisu mogli stati u crkvicu ali su svi imali ozarena lica i radost u duši.

B. P.


Izrada: [Tipp-Topp System]