[Home] [Sadrzaj] Godina: IX     Broj: 9(95)     Subotica, septembar 2002.  

DOGADjANJA U SUBOTICKOJ BISKUPIJI - nastavak

U Bezdanu proslavljen Stjepan kralj ugarski

Zupna zajednica u Bezdanu broji oko 4.000 vjernika, od kojih su vecina Madjari, ima i 10 % Hrvata. Tri godine ovu zupu vodi vlc. Mihalj Zelic. Kako sam kaze, ministranti su vrlo aktivni, ima ih dvadesetak. Vjeronauk se drzi na oba jezika, kako na zupi tako i u skoli. Sv. mise na hrvatskom jeziku su srijedom i zadnje nedjelje u mjesecu. O vecim blagdanima citanja i evandjelje se citaju na oba jezika.

Na zupi se mogu dobiti vjerski listovi (na hrvatskom je to "Zvonik". Crkva je posvecena Simunu i Tadeju, a pripadaju joj tri kapele: sv. Ane, Velike Gospe i Presvetog Trojstva. Potonja kapela je pod zastitom drzave jer je najstarija gradjevina u Bezdanu.

I u zupi u Bezdanu svecano su u nedjelju 18. kolovoza blagoslovljeni kruh i novi plodovi. Ova zahvala usko je vezana za spomendan Stjepana kralja ugarskoga. Za tu prigodu djeca u madjarskoj narodnoj nosnji donijela su na oltar kruh, krunu od zita i nove plodove. Slavlje je nastavljeno u popodnevnim satima. U svecanoj povorci uz pratnju limene glazbe isli su i gosti iz Kupusine, Conoplj, Doroslova, Sv. Miletica - svi u narodnoj nosnji. Usprkos kisi domacini su otvorili etno izlozbu u prostorijama Doma kulture. Dan je zavrsio predstavom u izvedbi mjesnih glumaca amatera.

Lucia Tosaki

Prostenje u Celarevu ozivjelo Crkvu

Tiho i skromno su pocele pripreme crkve u Celarevu za blagdan Uznesenja Blazene Djevice Marije. Muskarci su u radnoj akciji uredili prostor oko crkve, a zene su prionule na posao i s puno ljubavi ocistile crkvu. Ovako nesto je u drugim zajednicama uobicajeno, ali za Celarevo, gdje zajednica polako gasne, bio je to nagovjestaj promjena. Nagovjestaj da ce ovo prostenje biti drukcije od dosadasnjih.

I zaista, Duh Sveti je ucinio da ove godine na prostenju bude puna crkva. Dosli su vjernici iz Backe Palanke, a i domacina je bilo vise nego inace.

Sv. misu je predvodio vlc. Attila Nagy iz Novog Sada. Na pocetku sv. mise sve prisutne kao domacin pozdravio je djakon Ivan Kisegi. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u radnim akcijama i dodao kako je neizmjerno sretan sto je dozivio to da vidi toliko puno vjernika u ovoj crkvi.

Pjesme su se pjevale na njemackom, madjarskom i hrvatskom jeziku. Citanja na njemackom i madjarskom jeziku je procitala Ana Majer iz Celareva.

Propovijed je odrzao djakon Ivan Kisegi. On je medju ostalim rekao: "Neizmjerna je ljubav majke Marije i Sina, toliko snazna da je Marijino tijelo uzneseno silinom te ljubavi na nebo. Sumnjati u Marijino uznesenje, znaci sumnjati u ljubav Sina, a sumnjati u Njegovu ljubav znaci sumnjati u nase uskrsnuce." Na kraju propovijedi djakon je uputio molitvu majci Mariji da cuva i jaca zajednicu u Celarevu.

Poslije sv. mise zbor KUD-a "Vecsera S ndor" iz B. Palanke otpjevao je nekoliko pjesama posvecenih kralju sv. Istv nu. Vjernici su ih pozdravili toplim pljeskom. Zajednistvo se nastavilo u zupnim prostorijama, gdje su domacini pripremili kolace i sokove.

F. Kis

Blagoslovljena i uresena kapela svetista "MAJKE ZIVOTA" u Djurdjinu

Stovanje Majke Bozje zvane "Crna Gospa" u Subotici traje vise od 300 godina. Naime, u subotickoj franjevackoj crkvi slavi se i stuje, i cuva "Crna Gospa" okrunjena zlatnom krunom od dvanaest zlatnih zvijezda, koja je vjekovna pratilja, zagovornica i Majka kojoj se povjeravamo za sve neizvjesniju i tmurniju sutrasnjicu na ovim prostorima.

U djurdjinskoj zupi sv. Josipa pocelo je stovanje ovog milosnog lika postavljanjem kopije "Crne Gospe" u posebnu kapelu, posvecenoj njoj u cast, na Blagovijest 2000. godine. Spontano je rodjena ideja da se stovanje "Crne Gospe" poveze sa starim pavlinskim samostanom, koji se nalazio na lokalitetu Pavlovca (nekad Vanteleku), kao i ideja pavlinskog reda u Varsavi po pitanju bioloskog izumiranja. Ova ideja je vec skoro dvadeset godina prihvacena u Europi pa i medju nasim hrvatskim pavlinima.

Problem bioloskog izumiranja se tice i ovdasnjeg bunjevackog - hrvatskog zivlja jer su postale rijetke obitelji s vise djece. Danas u Djurdjinu vec ima nekoliko obitelji s trecim, cetvrtim pa cak i sestim djetetom.

Tijekom ove godine kapelu "Crne Gospe" uresio je nas umjetnik Sime Pejic - Tukuljac. On je kapelu za zdravlje svoje bolesne supruge Klare, a nazalost poslije njene smrti za njen vjecni spas, ukrasio dvjema velikim freskama koje prikazuju stovanje Majke Bozje "Crne Gospe". Naime, pavlini koji su imali i svoj samostan u Pavlovcu, prilikom svog odlaska za Ostrogon 1598. godine, ostavili su ovu sliku franjevackom samostanu na cuvanje dok se katolicki svecenici ne vrate na ove prostore. Na jednoj fresci se vidi kako pavlini predaju sliku narodu na cuvanje, a na drugoj je scena iz 2001. godine kada se narod okupio na obliznjem salasu Vece Covica gdje se nekada nalazio ovaj samostan.

Ove freske je 17. kolovoza blagoslovio najmladji hrvatski pavlin, mladomisnik fra Marko Kornelije Glogovic, Zagrepcanin, koji je u okviru prostenja i misnog slavlja proglasio kapelu sredistem molitvene akcije za duhovno posvojenje nerodjene djece, nazvavsi kapelu "Svetistem Marije, Majke Zivota". Mlade djevojke i zene u bogatim bunjevackim nosnjama, koje je obukla Kata Stipic iz Tavankuta, prinijele su "Crnoj Gospi" darove u cvijecu a simbolicno mjesto zauzela je prazna kolijevka, iznad koje je smjesten "petrolinski lampas" da bi nam pokazivao kako su nam kolijevke prazne.

Sutradan, u nedjelju, slavljeno je euharistijsko slavlje na salasu Vece Covica, potomka Djene Dulica, osnivaca i prvog predsjednika najstarije kulturne ustanove u Backoj "Pucke kasine", a i djeda po majci biskupa Lajce Budanovica, pred kopijom svetog lika "Crne Gospe" uz veliko prisustvo vjernika iz Djurdjina i obliznjih mjesta, osobito bivsih stanovnika okolnih, danas vec porusenih salasa. Poslije II. svjetskog rata bilo ih je oko stotinu, a danas su samo tri nastanjena. U ovoj pustinji, mladomisnik Pavlin fra Marko Kornelije Glogovic, navijestio je Rijec Gospodnju kao nekad u Ezekijelovo vrijeme, da navijestanje Rijeci moze obratiti polje suhih kostiju u zivi narod i uciniti pustinju vrelom zivota. I ovaj puta je zajednicki usvojena obveza o duhovnom posvojenju nerodjene djece u istinskoj vjeri u Boga i presvetu Bogorodicu, i ovim cinom stavljena je buducnost populacije naseg zivlja, Hrvata - Bunjevaca u ruke najvjernije odvjetnice Crkve.

Ljudevit Vujkovic Lamic

Prostenje na Hrvatskom Majuru

Prostenje sv. Marka Krizevcanina odrzano je u nedjelju, 1. rujna u salasarskom naselju Hrvatski Majur. Svecanu sv. misu na otvorenom kod tzv. "Gabricevog kriza" predvodio je prec. Ivan Skenderovic, zupnik iz Aldena (biskupija Buffalo - USA). Zajedno s njim su suslavili Ivan Prcic, zupnik zupe Presvetog Trojstva iz Male Bosne, kojoj teritorijalno pripada i Hrvatski Majur, zatim Antun Gabric, umirovljeni svecenik, i Andrija Anisic, urednik katolickog lista "Zvonik", a svi su rodom iz ovoga mjesta. Na slavlje se okupilo vise od petsto vjernika. Prec. Ivan Skenderovic je takodjer rodjen na Hrvatskome Majuru, a ovo mu je bio prvi posjet zavicaju nakon 33 godine. On je u prigodnoj homiliji, kako je sam rekao, odstupio od redovite propovijedi, zbog izuzetne prilike te se u svom govoru osvrnuo na svoju povijest, istaknuvsi kako je kao mladic iz prkosa prema bezboznom komunizmu napustio svoj zavicaj i svoju obitelj te se nasao u Americi gdje je zavrsio teologiju i postao svecenikom 1976. godine. On je zatim u kratkim crtama prikazao urusavanje toga komunizma isticuci u svemu tome velike zasluge pape Ivana Pavla II. i povezujuci sve s porukom Gospinih fatimskih ukazanja. Na koncu svoje propovijedi, ne krijuci svoju radost sto se nakon toliko godina nalazi na mjestu gdje je prozivio svoje djetinjstvo, rekao je: "Dragi Bog ima svoje planove i prema tim planovima svijet ide naprijed. Stoga trebamo svoj zivot usredotociti na njega, bez obzira gdje se nalazili. On je vodio mene, kao i sve druge svojim putem. I ja sam danas ovdje, iako jos prije nekoliko godina o tom nisam mogao ni sanjati, kao ni moji roditelji ni mnogi od vas, a zahvaljujuci Bozjem vodstvu to se ipak dogodilo. I stoga zelim Bogu zahvaliti na svom zvanju bas na ovom mjestu, gdje sam u djetinjstvu puno puta molio, i u ovom kraju koji je dao puno svecenika i gdje je niklo i moje zvanje. Zelim zahvaliti na Bozjoj prisutnosti koju sam toliko puta promatrao u ovim lijepim njivama, koje je Bog podario nasim pradjedovima koje i s a da obradjujemo na dobrobit svima." Na kraju je izrazio i svoju nadu da uspomena na Hrvatski Majur, iako je prije mnogo godina smisljeno raseljen, ipak nece nestati upravo stoga jer se tu na molitvu okuplja toliko mnostvo, te je sve prisutne preporucio zagovoru sv. Marka Krizevcanina, kojega su sadasnji i bivsi stanovnici ovoga salasarskoga naselja predvodjeni svecenicima rodom iz ovoga kraja, izabrali za svog nebeskog zastitnika.

Kao uspomenu na posjet rodnoj grudi, obitelj Ostrogonac, rodjaci vlc. Skenderovica podarila mu je lijepu sliku od slame, rad Ane Milodanovic iz Starog Zednika. /A. A./

ZAVRSENO HODOCASCE NA BUNARIC 2002.

Svecanom sv. misom na blagdan Male Gospe, 8. rujna, zavrseno je ovogodisnje tradicionalno, visemjesecno hodocascenje na Bunaric, to skromno ali omiljeno svetiste, koje iz godine u godinu okuplja na molitvu i pokoru sve vise Marijinih stovatelja.

Slavlje ovog - kako rece upravitelj svetista mr. Andrija Kopilovic - "malog Bunarickog prostenja", jer se okupio doista veliki broj hodocasnika, prevodio je mladomisnik Josip Stefkovic u zajednistvu sa spomenutim upraviteljem svetista, dok su cetvorica svecenika i ovog puta gotovo do zavrsetka svete mise ispovjedala.

Mladomisnik Josip odrzao i prigodnu homiliju a na kraju mise podijelio je posebno djeci a onda i svima prisutnima svoj mladomisnicki blagoslov.

Brojni vjernici poslije mise dugo su se oprastali od drage "Gospe Bunaricke" upucujuci joj jos jednom svoje molitve i pozdravljajuci je cjelovom ljubavi i stovanja. /Zv/


Izrada: [Tipp-Topp System]